Sutra.hr

Bend "OPĆA OPASNOST" osnovali su dvojica mladih županjaca, Slaven Živanović - Žiža i Pero Galić 1992. godine. 

Neke od pjesama poput 'Jednom kad noć' znaju apsolutno svi. A pjesma 'Pobjego sam' s prvog albuma nakon osmogodišnjeg izbivanja Opće opasnosti sa scene u kratko je vrijeme postala kultna i zaradila nominaciju za najbolji hit godine.

S jednim od osnivača benda, frontmenom Perom Galićem razgovarao sam za vrijeme tonskih proba prije koncerta u Stereo dvorani koji se održao u petak navečer i koji je prošao fenomenalno. Fotogaleriju s koncerta možete pogledati ovdje, a u nastavku pročitajte intervju u cijelosti.

Opće opasnosti na sceni nije bilo 8 godina. U tom periodu ti si pjevao u Divljim jagodama, jedno vrijeme si se čak okušao i u solo karijeri…

Ja jednostavno ne mogu od glazbe. To je ono što ja radim i što ja jesam. I u tom periodu bez Opće opasnosti nisam mogao stati. Hvala Bogu, Opća opasnost je sada ponovo na okupu…

Zašto je sve stalo 2001.?

Pazi, postalo je preteško funkcionirati u tom svijetu. Nije problem bio u bendu. Ova ekipa koja svira je već 17 godina zajedno, ali tada je bilo preteško opstati. Scena i općenito glazbena estrada bila je bitno drugačija. Rock'n'Roll kao takav nije prolazio. I u tom trenutku bilo je najbolje stati i sačekati da dođu bolji dani.

I jesu li stigli bolji dani?

Svakako. Situacija je bitno bolja. Da nije tako ne bi na Porinu bile dvije Rock'n'Roll nominacije. Hoće li se to tako održati pokazat će vrijeme. Puno je mladih bendova koji su u međuvremenu 'iskrsli', puno više nego u vrijeme kada smo mi bili na počecima.

Spomenuo si Porin. Što misliš o ovogodišnjem Porinu? Jesu li nagrade 'pravedno' podijeljene?

Teško je o tome konkretno suditi. Mi smo bili nominirani za hit godine i po nama je 'Pobjego sam' definitivno zaslužio tu nagradu, ali su 'Teške boje' vjerojatno veći hit. I to je ok. Nama je velika stvar što smo se uopće našli u tom društvu. Bitno je da nas je publika prepoznala, da nema nikakve prevare. Došli smo u to društvo jer smo zaslužili. Što se ostalih kategorija tiče, nismo bili nominirani za rock album godine. To je malo čudno, ali sada je sve gotovo i ja se ne bojim za našu budućnost.

Uz rock bendove uvijek je vezan mit seksa, droge i alkohola. Koliko ima istine u tome?

Kada smo mi počinjali još kao klinci i prije Opće opasnosti ljudi su nas gledali kao čupavce, narkomane, alkoholičare, ma sve naopako. Pa se ispostavilo da to ipak nije tako. Vjerojatno negdje i ima, ali to su priče koje se vuku iz nekih davnih vremena kada je na neki način to bio zaštitni znak i bez njega nisi mogao biti u tom svijetu. Kad govorimo o Općoj opasnosti, nas je u bendu šestorica obiteljskih ljudi koji žive sasvim normalnim životom. Ali, međusobno se svi znamo na sceni i generalno govoreći Rock'n'Roll nije takav. 

Opća opasnost nastupala je kao predgrupa Whitesnake-u, Bon Joviju… Koliko je njihov svijet drugačiji od našeg ovdje?

Bitno. To smo pogotovo doživjeli sa Bon Jovijem na Maksimiru. Sva ta oprema i čudo ljudi koji  to sređuju. Milijarde kablova i svega što savršeno funkcionira, nema greške.  Vidi se da je to stvarno neka velika priča, veliki posao i volio bih da se i kod nas u nekom sličnom obimu preuzme ta priča.

Okušao si se i u politici ( kandidat za gradonačelnika Županje, op. a. )...

Ma dobro, to je bila neka priča koja je kratko trajala. Ja nisam niti očekivao da će biti nešto od toga, ali nek se malo zakuha priča. Nisam želio da narod razmišlja o meni kao o nečem posebnom, već da je moguće napraviti neke promjene i pomake. Svi galamimo na nekoga tko je na pozicijama pa da nešto krenemo i mijenjati. Ne treba pucati na velike stvari. Treba krenuti od početka. Kada pogledaš koliko ljudi zaviruje u kontejnere, a koliko ima nas koji smo sretni jer svaki dan jedemo. Pa hajde da vidimo kako pomoći takvim ljudima. Na tim malim razinama nastaje problem iz kojeg se kasnije razvijaju veliki problemi. Treba malo razmišljati i što ostavljamo iza sebe.

U jednom intervjuu rekao si kako vam je cilj probuditi kreativnost kod mladih ljudi. Tako da se ne zadržavaju po ulicama nego da sviraju po garažama. Što misliš jeste li uspjeli u tome?

Pa ja mislim da jesmo. Evo kada govorimo o Županji, tu ima 10 mladih bendova gdje su klinci od 13,15,18 godina maksimalno. 10 takvih ekipica se složilo i sad negdje vježbaju, rade… I na to ih je sigurno ponukalo ovo što mi radimo. Općenito na sceni vidim da je sve više mladih ljudi koji tu doduše nisu zbog nas, ali ima puno više mlade ekipe. Danas je lakše biti kreativan, sve ti je dostupnije. U vrijeme kada smo mi počinjali, gitara je bila suho zlato. Sada je to sve dostupnije i mislim da je bolje da mladi razvijaju kreativnost jer u birtiju uvijek možeš sjesti i napit se, ali poslije toga ne ostaje ništa.

S kime biste na našoj sceni surađivali?

Pa, mi smo imali već tih nekakvih suradnja. Rado ćemo prihvatiti ono što ima smisla i što je dobro za bend. Evo konkretno, Zoran Mišić i Opća opasnost je sigurno bilo dobro Zoranu i nama. To je definitivno. Ili ona suradnja s početka 2000. s najboljim hrvatskim tamburašima ( Zlatni dukati ) kada su svi govorili da je to nespojivo. Mi smo to uspjeli.

Žališ li za nečime? Je li u nekom trenutku postojala dobra prilika za tebe osobno ili bend koju niste iskoristili?

Možda je i bilo nešto što smo propustili, ali jednostavno nema nazad. Ove godine biti će 20 godina od osnivanja Opće opasnosti i mislim da se u tom periodu sve odvijalo onako kako je trebalo.  Mi smo počeli '92. Rat bijesni, a mi sviramo Rock'n'Roll. Ali ta silna upornost i ljubav se na kraju isplatila. Da imaš moć vratiti vrijeme unazad vjerojatno bi nešto i promijenio, ali sve je dobro ovako kako jest. Jest 20 godina prošlo, ali ja se ne bojim i za sljedećih 20.

Spremate li nešto posebno za 20. godišnjicu?

Nije nam nešto posebno palo na pamet. Ali do kraja godine ima vremena, pa možda nešto i bude od toga. Jako puno radimo, ali ako nekom uleti neka pametna ideja… 

Počeli ste svirati u vrijeme rata. Koliko te izmijenio rat?

Danas kad gledam, ostavio je traga sigurno. Bili smo puno mlađi pa je to nekako prošlo lakše. Ali danas kad gledam promijenilo je to cijelu priču. Ljudi se drugačije ponašaju. Ali hvala Bogu, to je iza nas. Nadam se da će se dovijeka  pričati o onima koji nisu preživjeli  i o načinu zašto su oni otišli i što  imamo sad od toga poslije svega. Ali, nastojiš ono što je loše nekako ostaviti iza sebe. Mi smo i to ime uzeli ( ime benda, op.a. ) samo da ljudima odvratimo misli i da dokažemo da sve ne mora biti tako grozno kao što se u tom trenutku čini. To je prošlo i nikad se ne ponovilo. Nikome.

Neki naši pjevači izjavljivali su kako nikada ne bi pjevali u Srbiji. Dijeliš li i ti takvo mišljenje?

Ma ne. Opća opasnost će svirati svugdje gdje nas ljudi žele slušati. Do sada se nije dogodilo da nas netko od tamo zove. Nisam čak naišao na neke loše komentare. Ima sigurno netko tko će nešto zamjeriti pa će naći neke naše pjesme iz tog vremena ( Vrijeme je za grom ), ali to je jednostavno bilo takvo vrijeme. Znam da je tamo Rock'n'Roll ok i nadam se da ćemo i tamo zasvirati. Doći će i to vrijeme sigurno.

I za sami kraj… 20 godina ste već skupa. Sigurno je bilo puno smiješnih situacija, ali pamtiš li neku posebno?

Pazi, svašta se tu događa. Uglavnom je veselo. Opet je najbitnije da je tu dobra ekipa koja odlično funkcionira. Ne pada mi nešto posebno na pamet… Možda kad smo uzeli kombi. On je crven, ali mi smo to otišli oslikati i napravili sve ovo od njega . I zaustavlja nas policija. Papiri, dokumenti sve ok. Gleda čovjek. Sve ok, ali dečki gdje vam je taj crveni kombi? Jer nešto nismo izmijenili u papirima boju, pa hajde objašnjavaj. Ma ima tih situacija puno. Nama je veselje kad nas šestorica krene na put. Zatvore se vrata kombija u Županji i kreće veselica.

Aktualni singl 'Tvoje ime čuvam'