112. Jadranski derbi unatoč prekrasnom nedjeljnom poslijepodnevu nije uspio u potpunosti napuniti tribine, a o razlozima ne moramo puno govoriti jer ih znaju svi koji prate stanje na Kantridi.
Sedam tisuća posjetitelja ipak je osiguralo atmosferu kakva priliči ovakvom derbiju.
Rijeka na otvaranju utakmice ugodno iznenađuje, što igrom (kontre, polukontre), što zalaganjem i trkom. Taj polet trajao je desetak minuta, a nestaje u 15-toj minuti kada Vukušić pogađa za 0:1. Rijeka uz još par prilika u prvom dijelu, sve više tone u stare navike i nemoć iz prethodnih susreta te u drugom poluvremenu prima još dva pogotka ( Čaktaš 60´, Vukušić 80´).
Među Riječanima treba istaknuti standardno dobrog Kreilacha te mladog Močinića koji je pokazao da hoće i može uz veliki trud i zalaganje, ali je nedostajalo malo sreće za nešto više.
Uvodna povorka Halubajskih zvončara, štimung Armade, solidno ispunjene tribine i šaputanje o nekim novim vremenima nude nadu da se na Kantridu vraća ozračje kasnih 90.-tih godina i osvajanja Kupa (2005./2006.). Još samo nedostaje ono najbitnije, trokut igra-golovi-pobjede i nema sumnje da će se na Kantridi opet tražiti stolica više. Do tada, stručni stožer na čelu sa Draganom Skočićem mora naći načina kako osigurati prvoligaški status te vratiti bezkompromisnu podršku tribina koja nedostaje najviše samim igračima, a na Kantridi se dobiva isključivo zaslugom.
Tekst / Foto : Mario Greblički
